Zašto flamenko privlači?

Umetnost flamenka prepuna je najrazličitijih osećanja, bazičnih i složenih, izdiferenciranih u najsuptilnije nijanse. Manifestacija flamenka bazirana je na razmeni tih emocija izmedu izvođača i publike. Jezik osećanja pomaže izvođaču da se izrazi i otvori dok publika ima priliku da bude svedok izraza tog emocialnog sadržaja, da ga razume i da u njemu i sama emotivno učestvuje. Pomoću formi umetnosti flamenka moguće je izraziti najrazličitije nijanse tuge i najrazličitije nijanse besa. Za umetnika flamenka najveci je izazov i najveca inovacija da se ne pretvara i ne kopira tuđ stil, nego da bude to što jeste, a čini se da je ovaj zahtev upravo i najteži.

Flamenko i simbolično predstavlja proces individuacije a koja se bazira na modelu rođenje – život – smrt – ponovo rođenje, on počinje sa ranjavanjem osobe i patnjama koje je prate. Pokrenut na početku sazrevanja snaznom patnjom, dubokim jadom, čovek, odnosno, umetnik flamenka, mora biti spreman da umre, da umre simbolički, a tome je svrha simbolično novo rođenje, tj. Novo uspostavljanje ravnoteže.

Izvori:

Vukadinović M. (2002): Između tišine i usklika FLAMENKO, Futura, Novi Sad