Elementi flamenka

Spektakl – Umetnička manifestacija flamenka obuhvata: ples-bajle flamenko, pevanje-kante flamenko i izvođenje na gitari- toke flamenko. Začeci spektakla flamenka podrazumevali su porodični skup ciganske familije na kojem su bile zastupljene sve generacije. Članovi porodice naizmenično bi se smenjivali, pa bi svaki imao svoj nastup. Bilo je karakteristično bodrenje u vidu tapšanja i uzvika. Pratnja gitare je uvedena tek u 18. veku, a prve forme su se zasnivale samo na pevanju i pratnji u vidu tapšanja. Danas flamenko najčesće izvodi grupa izvođača koju čine gitaristi, pevači, plesač kao i perkucionisti. Grupa izvođača flamenka naziva se kuadro flamenko. Izvođači najčešće sede na stolicama poređanim u polukrug, i svako ima svoj  nastup u vidu pevanja, plesanja ili sviranja na gitari a pri tom postoji i niz zajedničkih tačaka.

Kompas – Fundamentalni elemenat u umetnosti flamenka je način na koji se ciklični ritam izražava. Kompas se u širem značenju odnosi na udarac. Odražava se pomoću tapšanja dlanova, palmas, koje može biti „gluvo“- palmas sordas i   „suvo“- palmas sekas. Tapšanje može da se odvija na više načina: jedan je da se podvlače akcenti karakteristični za svaki kompas, drugi je da se podvlači kontra tempo čime se postiže efekat sugestibilnosti. Drugi načini za održavanje  ritma  su još i  pucketanje prstima ili jednostavno udaranje dlanom po nozi, kao i udaranje stisnutom pesnicom po stolu,  lupanjem  stopalom  po  podu ili udaranjem štapom. Održavanje  kompasa  predstavlja  komplikovanu veštinu i zahteva  godine savladavanja, „ instinktivno “ može biti samo za one koji su rođeni i odrasli u miljeu flamenka.
Usklici – Osećanja su ta  koja mame usklike i krike iz našeg grla. Bol  i  tuga  kao  suštinski  element kante honda a i uopšte pevanja  u flamenku zatrepere u svakom, napuklim glasom ispevanom „ aj “. Usklik „ aj “ u pevanju flamenka naziva se kehio što u prevodu znaci žaljenje, jauk žaljenja.Uzvikivanje može da traje duže, a može da obuhvata seriju od više uzastopnih aj. Kada se podudara   sa momentom u kom pevač  započinje  pesmu tada  ima funkciju „ulaza“, a kada se podudara sa završetkom, ima funkciju „izlaza“. Najintenzivniji kehio peva se u formama kao što su sigerilja, soleares i martinete, što je razumljivo jer se u njima peva o samoći, neuzvraćenoj ljubavi, smrti voljene osobe… Haleo ili u bukvalnom prevodu – uzvik ili usklik, vodi poreklo od jevrejske reči što znači ohrabrivati i odnosi se na seriju uzvika koju izvođači uzvikuju drugom izvođaču koji izvodi svoj solo, sa ciljem da ga podrže i ohrabre da iskaže sebe i svoja osećanja što potpunije i intenzivnije.
Pevanje – Što se tiče flamenko pevanja, u njenom čistom obliku i originalnoj formi poznata je kao “Cante Jondo” ili Duboka pesma. U svom primarnom obliku to je bilo čisto pevanje i često bez muzičke pratnje, bez gitare samo glas, a ritam je davan pucketanjem prstima ili udaranjem štapom o pod. Te pesme se i dan danas pevaju i poznate su pod imenom “A Golpe”. Pesme su govorile o svakodnevom životu, patnji, proganjanju, gladi, izgubljenim ljubavima i smrti.
Ples – Prapočeci plesa flamenka u velikoj meri su vezani za severozapadnu Indiju. Mnogi elementi kao što su raznoliki pokreti rukama, sklonost ka improvizaciji i postojanje kontrasta u ritmu izvođenja pokreta gornjeg dela tela i pokreta koji se izvode stopalima, ostali su sačuvani iz starih indijskih plesova u flamenku. Iako postoje mnogi stilovi u plesanju flamenka, najintrovertniji i najnepristupačniji je stil dubokog plesa- bajle hondo. U plesu flamenka nije izražena samo individualna istorija pojedinačnog izvođača, nego i istorija čitavog naroda koji se kroz ples preobražavao, budeći uvek nanovo potrebne a uspavane snage i moći.
Gitara- Kako se pevanje u flamenku u početku izvodilo bez pratnje girare, ovaj instrument je lagano uveden u ovu umetnost i u velikoj meri je doprineo razvoju flamenka. Ulazeći sve više u suštinu flamenka, gitara ne samo da je doprinela stvaranju jedinstvenog izraza kante honda, nego se u svetu flamenka ustalila kao jedan od elemenata koji definišu ovu umetnost.

Izvori:

Vukadinović M. (2002): Između tišine i usklika FLAMENKO, Futura, Novi Sad